Zašto građani ne ulažu svoj novac?

U što uložiti novac? Kako očuvati vrijednost novca? Pitanja su koja uporno muče hrvatske građane.

Kamate od oko 1% na štednju u kunama, odnosno oko 0,5% na štednju u  eurima najveći su razlog zašto se građani Lijepe naše danas rijetko odlučuju na oročenje novca. Radi se o zanemarivim kamatama koje nisu dovoljno poticajne kako bi klijenti banaka na određeno  razdoblje vezali svoja sredstva. Kamate na štednju padaju već godinama, a rezultat toga, unatoč činjenici kako se gospodarstvo oporavlja i broj zaposlenih raste,  sve je manji iznos oročenog novca. To, međutim, ne znači da građani nisu skloni štednji. Prema rezultatima istraživanja Erste banke provedenog  2017., građani u prosjeku odvajaju 473 kn mjesečno. HNB donosi podatak o rastu ukupnog novca kućanstva za preko osam milijardi kuna u 2018. godini. Svi podaci govore da prosječna hrvatska obitelj danas raspolaže većom količinom novca nego što je to bilo lani ili preklani, ali isto tako kazuju kako 94 % ukupne štednje u državi drži 20% građana (podaci HUB-a).

Osobe s većom platežnom moći, one koje imaju veći kapital, sklonije su uložiti u investicijske fondove nego novac oročen držati na banci. S obzirom na niske kamate i povećanje troškova života, iznos koji se po oročenju dobije, iako načelno veći, može vrijediti manje nakon oslobođenja sredstava. Posebice uzevši  obzir porez na dohodak i prirez kojima se oporezuje zarada od oročenja.

Iznos novca na računima naročito se povećava nakon turističke sezone, ali koliko će to biti po završetku (ne toliko uspješne) tekuće, ne može se znati. Ono što je izgledno je kako će većina tog novca završiti na računima po viđenju,  madracu, čarapi ili sefu.

Tu na vidjelo izlazi niska razine financijske pismenosti građana, koju je još 2016. potvrdilo istraživanje HNB-a i HANFE. Povećanje financijske pismenosti građana je ključ razvoja društva u cjelini.